SUNČEV SUSTAV

relativna veličina planeta u našem Solarnom - Sunčevom sistemu

Naša zvijezda : Sunce nije ništa drugačije od milijardi sličnih u našoj galaksiji Mlječnom putu. Međutim mislimo da se u nečemu se ipak značajnije razlikuje. Oko njega kruži velik broj hladnih malih tijela podjeljenih u kategorije: planeta, asteroida, kometa. Iako postoji sve više indicija da i oko nekih drugih zvijezda postoje planete (nazivamo ih  ekstrasolarni planet) te da i one posjeduju svoj planetarni sistem, još nemamo dokaza  za sada o postojanju malih stjenovitih planeta.  Do sada smo uspjeli  naslutiti postojanje planeta - gasnih džinova - klase Jupitera. Bilo kako bilo, naš sistem je još kako realan, jer mi evo svojim postojajem tome svjedočimo.

Dio astronomije koji je posvećen istraživanju nastanku svih malih tijela u Sunčevom sistemu  naziva se kosmogonija. Kosmogonija ima nekoliko teorija nastanka  Sunčeva sistema ali postoji i nekoliko karakteristika - postulata koje moraju prihvatiti sve teorije. Tijela u Sunčevom sistemu izuzev kometa i asteroida su okruglog oblika i njihovo kretanje je kružno ili eliptično. Sve te putaje su unutar ravni koje nazivamo ekliptika.  Sve planete i njihovi pripadjući sateliti okreću se oko svoje ose i Sunca u smjeru kojeg nazivamo direktni. U nekim slučajevima  kod nekoliko prirodnih satelita srećemo i obrnut smjer kretanja kojeg nazivamo retrogradni. Najveći dio mase (99% ) je skoncentrisan u Suncu ali najveći dio količine kretanja je smješten u planetama (zato ako bi onaj ostatak mase Sunčeva sistema od 1% smjestili u Sunce ono bi ubrzalo svoju rotaciju stotinjak puta). Mase planeta su u usponu od Merkura do Jupitera zatim u padu prema  Neptunu. Planete su udaljenostima poredane od Sunca Titius - Bode pravilom ( a = 0,4 + 0,3 x 2ⁿ ).

Uobičajeno mišljenje je da planetarni sustavi nastaju prilikom tvorbe zvijezda kao i prilikom slučajnih sudara zvjezdanih sustava. Postoji još jedna rasprostranjena teorija: da planetarni sustavi nastaju od zvjezdanih oblaka ili nebula.

Udaljenosti od Sunca

Same planete smo podjelili po fizičkim karakteristikama u jovijanske (slične Jupiteru) i teresterijalne (slične Zemlji). Sunčev sistem je izraz  koji se obično koristi za naš sustav, u kojem je Zemlja. Da se izbjegne zbrka, drugi sunčevi sustavi nazivaju se planetarni sustavi.U većini drugih jezika  naziv je izveden iz riječi Sol, što je latinsko ime za Sunce.

Nebeska tijela koja čine Sunčev sustav

Sunce pripada zvijezdama spektralne klase G2, gdje 99.867% mase sustava otpada na masu zvijezde. Na sva ostala tijela odpada ostatak 1,133 % (planete, asteroidi, komete, međuplanetarnoj materiji ...) Zanimljivo, ali iako je to mali procenat kada bi se ostatak te mase "ubacio" se u Sunce ono bi ubrzalo svoj spin ni manje ni više nego stotinjak puta. Planetima nazivamo osam tijela u Sunčevu sustavu. Navodimo ih prema udaljenosti od Sunca, od najbližeg do najdaljeg: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Poveća tijela koja kruže oko planeta su prirodni sateliti ili mjeseci. Oko planeta mogu kružiti prašina i druga sitna tijela, od čega nastaju planetarni prstenovi. Osim nabrojanog tu imamo i asteroide, komete, Kentaure (to su ledena nebeska tijela nalik na komete koja imaju nešto manje ekscentričnu orbitu, koja im omogućava da se zadrže u području između Jupitera i Neptuna), Trans-Neptunska tijela, Kuiperov pojas (to je pojas u obliku diska koji se prostire iza planeta Neptuna u širini od 30 AU do 50 AJ od Sunca. Jedan od većih objekata ovoga pojasa je i bivši planet Pluton) te Oortov oblak (to je hipotetični pojas koji se prostire od 50,000 do 100,000 AJ od Sunca. Vjeruje se da je ova oblast izvor kometa s dugim periodima) a ono između svega toga je svemirska prašina

 Svojstva glavnih planeta

Sva svojsta i mjere u donjoj tablici su relativni u odnosu na planet Zemlju: